Znanstvenici otkrili na Saturnovu mjesecu ogromne podzemne zalihe vode

Nova mjerenja Nasine sonde Cassini pokazala su da ispod ledene površine Saturnova mjeseca postoje ogromne zalihe vode, objavili su američki i talijanski znanstvenici koji tu količinu vode nazivaju oceanom.

Znanstvenici su uočili da s ogoljelog područja južnog pola mjeseca Enceladusa prema svemiru izbijaju mineralima bogati mlazovi slane pare i kristala leda iz podzemnog oceana. Nakon što je sonda preletjela iznad mjeseca omogućila je znanstvenicima da mjerenjima otkriju gravitacijski signal vode, objavljeno je u časopisu Science.

"Mjerenja koja smo obavili u skladu su postojanjem velikog vodenog rezervoara veličine najvećeg od Velikih jezera u Sjevernoj Americi", kazao je talijanski profesor Luciano Less za BBC, odnosno vodene mase oko 245 puta veće od Lago di Garda u Italiji.

To otkriće pokazuje da bi mjesec širok oko 500 kilometara mogao biti uz Zemlju najbolje mjesto na kojem bi mogao postojati život mikroorganizama.

Cassinijevi podaci sugeriraju da voda leži oko 40 kilometara ispod ledene kore mjeseca odnosno iznad stjenovite unutrašnjosti mjeseca.

Orbita Enceladusa oko Saturna ekscentrična je pa se pretpostavlja da gravitacija planeta izaziva stezanje i rastezanje mjeseca ovisno o udaljenosti od Saturna kao i zagrijavanje dijela leda na mjesecu i njegovo otapanje. Nešto od te tekućine u obliku mlazova završava u svemiru no sam mehanizam fenomena još nije jasan.

"Ono što vidimo u skladu je s postojanjem vodenog džepa dubokog osam do deset kilomatara i taj džep proteže se do 50. stupnja južne mjesečeve širine", kaže znanstvenik sa sveučilišta Sapienza u Rimu.

KOPENHAGEN - Iako su znanstvenici dosad uglavnom smatrali da prstenje u svemiru može okruživati samo planete, i to plinovite divove poput Saturna, tu su tezu demantirali astronomi s danskog Instituta Nielsa Bohra. Na području između Saturna i Urana otkrili su stjenoviti objekt s dva prstena.

Riječ je o Harikli, tijelu koji je po svojim svojstvima na granici planetoida i kometa. Astronomi slična tijela nazivaju kentaurima, a Harikla je s promjerom od oko 260 kilometara najveća među njima. Ime je dobila po grčkoj nimfi Harikli, Apolonovoj kćeri.

Astronomi su dva prstena, od kojih je jedan širok tri, a drugi sedam kilometara, otkrili sasvim slučajno. 'Uopće nismo tražili prstenje, s obzirom da na malim objektima kao što je Harikla dosad nikada nisu uočeni. Ovo je za nas potpuno iznenađujuće otkriće', rekao je Uffe Graw Jorgensen s Instituta Nielsa Bohra u Kopenhagenu.

'Uspjeli smo odrediti do u detalj kako dva prstena izgledaju. Sastavljeni su od ledenih čestica i kamenčića i vrlo su tanki, debeli su tek nekoliko stotina metara', dodao je Jorgensen, koji je sa suradnicima o novom otkriću napisao znanstveni rad u časopisu Nature.